U jednom malom gradu živela je devojčica po imenu Mia. Mia je imala cerebralnu paralizu, što je značilo da su joj pokreti bili ograničeni, a kretanje je za nju bilo izazovno. Međutim, Mia je bila veoma vedra i hrabra devojčica koja nije dopuštala da je bilo šta ograničava.

Jednog dana, Mia je upoznala dečaka po imenu Luka. Luka je bio isto toliko hrabar kao i Mia, a imao je i poseban dar za muziku. Kada je prvi put upoznao Miu, on je znao da će postati njen prijatelj i da će učiniti sve što može kako bi joj pomogao.

Mia i Luka su počeli da se druže i da provode vreme zajedno. Luka bi dolazio kod Mie kući i donosio joj svoju gitaru kako bi joj svirao i pevao. Mia bi se tada opustila i zaboravila na sve svoje probleme.

Jednog dana, Luka je predložio Miji da zajedno napišu pesmu. Mia je bila oduševljena idejom i osetila je da joj je ovo nešto što je dugo želela da uradi. Luka je svirao na gitari, a Mia je pevala. Pesma koju su napisali bila je puna emocija i govori o tome kako su ljudi koji se međusobno podržavaju, najjači.

Kada su završili sa pesmom, Luka je predložio Miji da je izvedu na školskoj priredbi koja je trebalo da se održi sledećeg meseca. Mia je u prvi mah bila uplašena, jer nikada pre nije pevala pred mnogo ljudi. Ali Luka ju je uverio da je on uz nju i da će je podržati.

Kada su stigli na školsku priredbu, Mia se osećala nervozno, ali je znala da ima prijatelja na koga može da se osloni. Luka je počeo da svira na gitari, a Mia je počela da peva. Pesma koju su napisali oduševila je sve prisutne. Ljudi su stajali i pljeskali, a Mia se osećala kao da je na vrhu sveta.

Kada su završili sa izvođenjem, Luka je došao do Mie i zagrlio je. Rekao joj je da je bila neverovatna i da mu je bilo zadovoljstvo da bude deo toga. Mia je znala da bez Luke ne bi uspela da se izbori sa svojim strahovima i da je on bio tu da joj pruži podršku.

Od tog dana, Mia i Luka su bili nerazdvojni. Nastavili su da pišu pesme i da se igraju zajedno.