U modernoj fizioterapiji, sistemski pristup motoričkoj kontroli zauzima centralno mesto, nudeći temelj za razumevanje i primenu Bobath Koncepta. Ovaj pristup, koji potiče iz dubokih uvida Nikolaja Bernsteina, bavi se kompleksnostima neuralne kontrole kretanja. Bernstein je naglasio značaj shvatanja biomehaničkih i neuroloških aspekata motoričke funkcije, što je postavilo osnovu za dalja istraživanja i teorijske razrade u ovoj oblasti. Temeljeći se na Bernsteinovim radovima, Shumway-Cook i Woollacott su proširili ovu teoriju, naglašavajući interakciju između pojedinca, zadatka i okruženja u formiranju motoričkog ponašanja. Oni su postavili osnove i ukazali na značaj sistemskog pristupa u teoriji motoričke kontrole, u kontekstu njegove primene u Bobath Konceptu, koji se danas smatra jednim od ključnih pristupa u fizioterapiji, posebno u tretmanu i proceni motoričkih disfunkcija.
Sistemski pristup motoričkoj kontroli pruža osnovu savremenog teorijskog podupiranja Bobath Koncepta. Teorija sistema zasnovana je na radu Bernsteina. Bernstein je prepoznao važnost razumevanja karakteristika sistema kretanja, kao i spoljnih i unutrašnjih sila koje deluju na telo, kako bi se razvilo razumevanje neuralne kontrole kretanja. Sa biomehaničkog stanovišta, razmatrao je mnogobrojne stepene slobode koje pružaju brojni zglobovi u telu i kontrolu potrebnu da bi radili zajedno kao funkcionalna jedinica. Bernstein je smatrao da je kontrola integrisanog kretanja raspoređena kroz mnoge međusobno povezane sisteme koji rade kooperativno. Izjavio je da je 'koordinacija kretanja proces savladavanja redundantnih stepena slobode pokretnog organizma', prepoznajući važnost stabilnosti i kontrole u kretanju. Opisao je kako mišići mogu raditi u sinergiji kako bi pomogli u rešavanju ovog problema kretanja, kao što je u posturalnoj kontroli i lokomociji.
Shumway-Cook i Woollacott šire Bernsteinovu teoriju da bi opisali sistemski pristup, naglašavajući, kao i gospođa Bobath, da je ljudsko motoričko ponašanje zasnovano na kontinuiranoj interakciji između pojedinca, zadatka i okruženja. Opisuju kretanje kao rezultat dinamičke interakcije između perceptivnih, kognitivnih i akcionih sistema, i ističu sposobnost centralnog nervnog sistema da prima, integriše i reaguje na okruženje kako bi se postigao motorički cilj. Mnogi sistemi i podsistemi rade kooperativno za integraciju kretanja u funkciju. Oni rade i hijerarhijski putem uspona i kroz paralelnu distribuiranu obradu gde mnoge strukture mozga istovremeno obrađuju iste informacije. Nervni sistem koristi promenljivi fokus kontrole u zavisnosti od mnogih biomehaničkih, neuroanatomskih i ekoloških uticaja. Upravo je sistemski pristup teoriji motoričke kontrole koji formira osnovu za osnovna načela procene i tretmana obuhvaćena u savremenom Bobath Konceptu.
Koncept smatra da je motorička kontrola zasnovana na nervnom sistemu koji radi sa hijerarhijskom i paralelnom distributivnom, višenivojskom obradom među mnogim sistemima i podsistemima koji uključuju višestruke ulaze, i sa modulacijom na više nivoa unutar ove obrade. Vidi potencijal za plastičnost kao osnovu razvoja, učenja i oporavka unutar nervnog i mišićnog sistema.
