Stimulacija mozga uparena s treninzima funkcije ruku sigurna je i dobro se tolerira kod djece i mladih odraslih s unilateralnom cerebralnom paralizom (zahvaćena samo jedna strana tijela), navodi se u najnovijoj studiji.
Osim toga, iako se čini da rezultati variraju, ovaj kombinirani pristup može pružiti neke prednosti unilateralnim pacijentima, prema istraživačima.
Katodalna transkranijalna stimulacija jednosmjerne struje (tDCS) je neinvazivna tehnika stimulacije mozga koja isporučuje konstantnu, nisku, izravnu električnu struju kroz elektrode do mozga da inhibira električne impulse živčanih stanica. Između ostalog, ovaj način neurostimulacije omogućava znanstvenicima da istraže funkcioniranje primarnog puta za dobrovoljno kretanje (kortikospinalni trakt), koji je oštećen kod ljudi s cerebralnom paralizom.
Istraživanja pokazuju da rehabilitacija gornjih ekstremiteta, uključujući bimanualni trening (vježbe izvedene s obje ruke) i terapija pokretima uzrokovana ograničenjima, može doprinijeti poboljšanju mišićne funkcije kod djece s unilateralnom cerebralnom paralizom.
Istraživači s Sveučilišta u Minnesoti ranije su pokazali da je tDCS uparen s terapijom pokreta izazvanim ograničenjem nezahvaćenog ekstremiteta u kombinaciji s intenzivnom uporabom oštećenog ekstremiteta – poboljšao funkciju ruku nakon 10-dnevne intervencije. Ipak, nisu bili u mogućnosti povezati ovu korist s samim tDCS-om, jer nije bilo značajnih razlika između uzorka studije i lažne grupe. Međutim, otkriveno je da su serijske sesije tDCS sigurne i dobro se toleriraju.
Kao dio ove studije (NCT02250092), istraživači su također nastojali utvrditi učinkovitost bimanualnog treninga u kombinaciji s tDCS kod djece i mladih s unilateralnom cerebralnom paralizom. Deset dana, osam mladih pacijenata (tri dječaka i pet djevojčica, u dobi od 7-21 godine) s "aktivnim" (funkcionalnim) kortikospinalnim putem na oštećenoj strani (hemisferi) mozga podvrgnuto je svakodnevnim 20-minutnim sesijama katodnih tDCS do neozlijeđene hemisfere, zajedno s 120 minuta bimanualnog, ciljano orijentiranog treninga.
Metoda stimulacije mozga imala je za cilj učiniti primarni korteks (područje mozga koje regulira kretanje) na neoštećenoj hemisferi manje aktivnim, tako da bi oštećena strana mogla postati aktivnija i pokazati veću motoričku kontrolu nad zahvaćenim ekstremitetima.
Tijekom bimanualne intervencije, sudionici su se igrali s igrama i igračkama koje su zahtijevale uporabu obje ruke. Također su prakticirali svakodnevne aktivnosti s dvije ruke, kao što su stavljanje kose u konjski rep, vezivanje obuće i zakopčavanje svoje odjeće.
„Vježbanje motorike fokusirano je na ciljeve sudionika“, kažu znanstvenici. Tim je izmjerio učestalost nuspojava i procijenio učinkovitost intervencije, kao i funkcionalnu izvedbu pacijenata i neuronsku funkciju.
Rezultati su pokazali da se tDCS dobro podnosi. Nije bilo ozbiljnih nuspojava, ali tri pacijenta (37,5% uzorka) su prijavila manje nuspojave koje se odnose na aktivni tDCS u više od jedne sesije neurostimulacije. Najčešća pritužba bila je neuobičajena osjećanja na koži glave.
Procjena funkcije ruku pokazala je da troje od osam pacijenata imaju manja poboljšanja. Nitko od ova tri pacijenta nije prijavio minimalnu klinički značajnu razliku u percepciji učinka u svakodnevnom životu, ali preostalih pet jeste.
Test ručne spretnosti (“Box and Blocks Test”) pokazao je da su dvoje pacijenata imala bolju manualnu spretnost u više zahvaćenoj ruci, dok je jedan pacijent imao poboljšanja na manje zahvaćenoj ruci.
Prema polustrukturiranom stavka-odgovor upitniku koji ocjenjuje teškoću osobe u bimanualnim aktivnostima (ABILHAND), troje sudionika su primijetila da se njihova manualna sposobnost neznatno poboljšala.
Tjedan dana prije početka ispitivanja i tjedan dana nakon završetka protokola, znanstvenici su mapirali funkcionalnu povezanost pacijenata u mozgu koristeći transkranijalnu magnetsku stimulaciju (TMS), još jedan tip stimulacije mozga. Dobrovoljna kontrakcija mišića ruke se prekida (kortikalni tihi period) kada se TMS primjeni na moždanu stranu (kontralateralnu) koja kontrolira ruku.
Promjene u TMS odgovoru neozlijeđene hemisfere su primijećene u pet od osam sudionika i ukazuju na smanjenje aktivnosti nakon kombinirane intervencije. Znanstvenici su također izvijestili da je šest pacijenata s analiziranim podacima prikazalo kraće kortikalne tihe periode - što znači da je došlo do smanjenja vremena tijekom kojeg je dobrovoljna kontrakcija mišića prekinuta TMS-om. U četvero od šest sudionika, znanstvenici su bili u mogućnosti mapirati više aktivnih moždanih lokacija unutar njihovog interesa. Čini se da ovo ukazuje na povećanje aktivnosti u neozlijeđenoj polovici mozga.
Iako se čini da su tDCS i bimanualne obuke sigurne i dobro se toleriraju, ne mogu se iz rezultata izvući objektivni zaključci, budući da su nalazi TMS-a nedosljedni.
"Naši neurofiziološki nalazi sugeriraju da kombinirana intervencija različito utječe na svaku hemisferu, što može biti osnova varijabilnosti koja se primjećuje s promjenama u ponašanju ruku", zaključili su istraživači.
Potrebna su daljnja istraživanja.
Studija, "Transkranijalna izravna strujna stimulacija (tDCS) uparena s bimanualnim treninzima usmjerenim na djecu s unilateralnom cerebralnom paralizom - preliminarna studija", objavljena je u časopisu “Neural Plasticity”.
