dedte jede špagete, umazalo se i stavilo tanjir na glavu

Mnoge bebe i deca sa cerebralnom paralizom susreću poteškoće pri jelu i pijenju. Dok neki imaju manje izazove, drugi se suočavaju sa ozbiljnim motoričkim poremećajima i zahtevaju značajnu pomoć.

Proces obroka sa decom sa cerebralnom paralizom, bez obzira na težinu poremećaja, često traje duže nego kod prosečne dece. Čak i uz produženo vreme obroka, neka deca i dalje ne dobijaju potrebne hranljive materije. Na primer, istraživanje iz 1989. godine je otkrilo da je "20% dece sa cerebralnom paralizom" u studiji bilo ozbiljno pothranjeno ili loše hranjeno zbog problema sa ishranom.

Da biste pomogli svom detetu da se nauči o ishrani i dobije potrebne hranljive materije, važno je da predstavite hranu na pozitivan način. Osigurajte da vaše dete jasno vidi tanjir i hranu, i razmotrite upotrebu dečijeg pribora i šarenih tanjira, možda čak sa omiljenim crtanim likovima. Miris, dodirivanje i učenje o hrani pomažu deci da razviju bolje razumevanje ishrane i olakšavaju proces hranjenja. Dozvolite detetu da dodirne hranu i oseti njen miris pre nego što pokuša da je pojede.

Kada počnete hraniti dete, važno je da se uverite da dete potpuno guta. Deca sa cerebralnom paralizom često imaju teškoće sa gutanjem, što može postati problem ako ne dobijaju dovoljno hrane. Razgovarajte sa lekarom vašeg deteta o različitim tehnikama koje mogu pomoći detetu da pravilno otvara usta. U nekim slučajevima, može biti potrebno angažovati fizioterapeuta, posebno ako dete ima teškoće sa gutanjem. Neki pacijenti imaju sklonost guranju jezika i teže drže usta zatvorenim, pa pružanje meke hrane koja se lako guta može pomoći. Kada dete nauči pravilne tehnike gutanja i kada ste sigurni da dobija potrebne hranljive materije, možete razmotriti mogućnost da mu dozvolite da vežba samostalno. Počnite tako što ćete staviti kašiku u detetovu ruku i pomoći mu da hrani samo sebe. Ove vežbe mogu zahtevati dosta treninga, a dete možda neće odmah postići samostalnost. Iako može biti neuredno zbog drhtavih ruku, podstičete nezavisnost.

Kada dete savlada veštinu držanja kašike i usmeravanja hrane prema ustima, možete uvesti "hranu za prste" poput krekera, grožđa i hleba. Dozvolite detetu da samostalno drži hranu i vođenje ka usta. Treba paziti da dete potpuno pojede "hranu za prste" kao i druge namirnice kako bi se izbegli eventualni problemi sa nedostatkom ishrane.

Važne napomene o deci sa cerebralnom paralizom i ishranom

Važno je imati na umu da deca sa cerebralnom paralizom mogu pokazivati neželjene reakcije i povezane poremećaje koji otežavaju vreme ishranje, uključujući:

  • Prekomerni refleks ugriza
  • Refleks gušenja (guranje hrane u usta)
  • Guranje jezika
  • Taktilna preosetljivost

Iz ovih razloga, stručnjaci preporučuju da roditelji ili staratelji angažuju tim stručnjaka kako bi pomogli u ishrani i zadovoljavanju potreba deteta. Tim stručnjaka može uključivati gastroenterologa, radnog terapeuta, logopeda, nutricionistu, medicinsku sestru i psihologa. Evaluacija treba da obuhvati sposobnost pacijenta da sisa, žvaće, guta, kontroliše glavu i trup, održava nutritivni status i održava odgovarajući nivo svesti (neurološki status).