Javni poziv za javnu raspravu o Zakonu o roditeljima-negovateljima: malo vremena, mnogo razloga za otpor

Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja objavilo je javni poziv za javnu raspravu o Nacrtu zakona o roditeljima-negovateljima . Javna rasprava traje od do , a zakazana su samo dva okrugla stola: i .

Na prvi pogled, neko bi rekao: dobro je, konačno rasprava. Ali kada se pogledaju rokovi, sadržaj nacrta i način na koji je proces postavljen, jasno je da država pokušava da progura ovaj zakon na mala vrata.

Mi zato pozivamo roditelje, osobe sa invaliditetom, stručnjake, organizacije i svu zainteresovanu javnost da se uključe i pošalju kritike, primedbe i predloge, jer je ovo trenutak kada mora da se kaže jasno i glasno:

Ovo nije dobar zakon.
Ovo je ĆACI zakon.

  • Ne stručni zakon.
  • Ne sistemsko rešenje.
  • Ne zakon koji gradi podršku.
  • Nego politički, populistički i jeftino upakovani pokušaj da se ogromna muka porodica pretvori u još jednu propagandnu pobedu.

Zašto kažemo da je ovo ĆACI zakon?

Zato što se porodicama nudi nešto što zvuči veliko, a zapravo je usko, restriktivno i dugoročno opasno.

Po nacrtu, status roditelja-negovatelja mogu da ostvare samo roditelji ili staratelji koji žive u zajedničkom domaćinstvu sa detetom ili osobom koja već ima pravo na uvećani dodatak za pomoć i negu drugog lica. Status mogu da ostvare samo ako su nezaposleni, nisu radno angažovani ni po kom osnovu, ne obavljaju preduzetničku ili drugu profesionalnu delatnost i nisu korisnici penzije. Pravo se priznaje najduže do navršene 65. godine života.

Predviđena mesečna naknada iznosi 65.000 dinara, uz uplaćene doprinose za obavezno penzijsko i invalidsko i zdravstveno osiguranje.

Drugim rečima: država ne gradi sistem podrške oko deteta i porodice, nego kaže roditelju:

Evo ti malo novca, ostani kod kuće i nosi teret i dalje sam.

  • To nije emancipacija porodice.
  • To nije izgradnja države.
  • To nije podrška detetu.

To je političko odustajanje države od sopstvene odgovornosti.

Kratak rok nije slučajan

Javni poziv kaže da rasprava traje do , ali obrazac za primedbe navodi da se primedbe i sugestije dostavljaju najkasnije do , i to na propisanom obrascu.

Dakle, ni rokovi nisu jasno i dosledno postavljeni.

To nije sitnica. To je poruka.

Kada se ovako važan zakon, koji dira živote hiljada porodica, osoba sa invaliditetom i dece, otvara u kratkom roku, sa samo dva okrugla stola i uz proceduralnu konfuziju čak i oko krajnjeg dana za dostavljanje primedbi, onda je sasvim opravdano sumnjati da se ne traži stvarna rasprava, nego formalno pokriće da se kaže: „rasprava je sprovedena.”

Ovaj zakon ne rešava suštinu

U obrazloženju nacrta otvoreno piše da se pristupilo zakonskom rešenju u okviru raspoloživih budžetskih mogućnosti, sa ciljem poboljšanja materijalnog i statusnog položaja roditelja.

To je upravo suština problema.

  • Ovde se ne gradi sistem podrške zasnovan na potrebama deteta i porodice.
  • Ovde se gradi budžetski minimum zasnovan na onome što država trenutno želi da izdvoji.

A šta ostaje nerešeno?

Ostaje nerešeno:

  • šta sa zaposlenim roditeljima,
  • šta sa penzionerima,
  • šta sa roditeljima starijim od 65 godina,
  • šta sa decom i odraslima kojima je potrebna složena i kontinuirana nega,
  • šta sa porodicama u malim sredinama gde usluga nema,
  • šta sa podrškom u zajednici,
  • šta sa predahom za roditelje,
  • šta sa životom osobe sa invaliditetom kada roditelja više nema.

Ovaj zakon ne gradi usluge.

Ne gradi institucije.

Ne gradi zajednicu.

On samo pokušava da legalizuje postojeće stanje:

roditelj kao jedini sistem.

Zato kažemo: podrška porodicama da, ali ne po cenu dece u četiri zida

Mi nismo protiv pomoći roditeljima.

Naprotiv.

Ali jesmo protiv lošeg modela koji:

  • pomoć svodi na jednu naknadu,
  • dete i osobu sa invaliditetom još jače vezuje za kuću i porodicu,
  • usluge ostavlja za „kasnije”,
  • a državi daje izgovor da kaže da je nešto rešila.

Ako država želi da pomogne, neka:

  • poveća postojeća davanja,
  • ojača institucije,
  • razvije usluge u zajednici,
  • obezbedi predah za roditelje,
  • uredi podršku prema stvarnim potrebama,
  • i prestane da sve vraća na porodicu.

To je sistem.

Sve drugo je propaganda.

Pozivamo vas da pošaljete primedbe

Ne ćutite.

Ne pristajte da se ovaj zakon predstavi kao veliko rešenje.

Ne dozvolite da se kasnije kaže: „niko nije imao primedbe.”

Javna rasprava postoji da bi se reklo šta nije dobro.

Dokumenta za javnu raspravu dostupna su na stranici Ministarstva:

Na toj stranici nalaze se:

  • javni poziv,
  • nacrt zakona,
  • obrazloženje i objašnjenje odredaba,
  • obrazac za primedbe, predloge i sugestije.

Prema javnom pozivu, primedbe se mogu slati:

  • preko portala e-Konsultacije,
  • elektronskom poštom na: Αυτή η διεύθυνση Email προστατεύεται από τους αυτοματισμούς αποστολέων ανεπιθύμητων μηνυμάτων. Χρειάζεται να ενεργοποιήσετε τη JavaScript για να μπορέσετε να τη δείτε.,
  • pisanim putem Ministarstvu na adresu: Nemanjina 22-26, 11000 Beograd.

Prema obrascu, primedbe se dostavljaju isključivo u formi predviđenog obrasca, najkasnije do .

Naš stav je jasan

ZA podršku porodicama
ZA podršku deci
PROTIV Zakona o roditeljima-negovateljima

Jer ovo nije zakon koji gradi državu.

Ovo je ĆACI zakon.